Retainer posle proteze: zašto se nosi doživotno i šta ako to ne uradiš?
Dan kad se skida proteza pacijenti pamte. Bravice odu za pola sata, jezik prvi put posle dve godine pređe preko glatkih zuba, a u ogledalu je osmeh na kom smo radili kroz celu terapiju fiksnim aparatom, kontrolu po kontrolu.
Tog dana obično izgovorim rečenicu koja malo pokvari slavlje: od danas je najvažniji deo posla tvoj.
Retainer za zube, ili retencija, kako to zovemo u struci, nosi se doživotno. To može biti tanka žica zalepljena sa unutrašnje strane zuba, providna folija koja se stavlja i skida, ili oboje. Šta je za koga, odlučujem i preporučujem ja na kraju terapije, i to je moj deo. Tvoj deo je da taj plan sprovodiš, i to do kraja života.
Zašto zubi ne ostaju tamo gde smo ih doveli?
Kad se aparat skine, zubi ne mogu sami od sebe trajno da ostanu u novom položaju. Imaju prirodnu sklonost da krenu nazad, ka mestu odakle su pošli. To nije znak da terapija nije uspela, tako se jednostavno odvija priroda: ništa na licu nije statično, pa ni zubi.
U telu ništa ne stoji u mestu. Lice se s godinama menja, mišići slabe, bore se produbljuju, i sve to traži neku vrstu održavanja. Nema razloga da očekujemo da će se baš zubi, nekako, sami od sebe održavati.
Kod onih koji prestanu da nose retenciju viđam uvek isto: zubi se vraćaju. Nekad skoro u položaj u kom su bili pre terapije, nekad u blažem obliku, ali rezultat je uvek lošiji od onoga sa kojim smo završili. U struci se to zove recidiv. Pacijenti to kažu jednostavnije: vratili su mi se zubi.
Žica, folija ili oboje
Žica je tanka i zaobljena, lepi se sa unutrašnje strane prednjih zuba i ne skida se. Spolja se ne vidi, a jezik je oseti samo prvih dana, posle se navikne i žica prestane da mu smeta.
Folija je providna, pravi se po meri tvojih zuba i sama je stavljaš i skidaš. Prva tri meseca nosi se skoro ceo dan, a posle samo noću. Uz to štiti zube i od škripanja u snu, koje mnogi imaju a da toga nisu ni svesni.
Izbor retainera zavisi od toga kakav je bio početni položaj zuba, koliko je nepravilnost bila izražena, od genetike, navika i načina života. Nekome je dovoljna folija, nekome treba žica, nekome oboje. Zato plan retencije pravim za svakog pacijenta posebno, na kraju terapije, kad tačno vidim šta smo postigli, kakvo je bilo prvobitno stanje, šta je bitno ubuduće i kako najbolje sačuvati postignuto.
Izgovori koje čujem u ordinaciji
O retenciji sam najviše naučila od pacijenata koji su prestali da je nose. Kad sednu u stolicu sa zubima koji su krenuli nazad, priče su skoro uvek iste. Nijedna nije glupa i nijedna nije retka, i baš zato vredi da ih ispričam.
Putovanje bez folije
Spakuješ se za more, a folija ostane u kupatilu. Par dana nije strašno, misliš. Kad se vratiš, folija više ne može da stane. Zubi su se za to vreme pomerili, a folija je napravljena za zube kakvi su bili pre puta.
Zato folija ide u kofer pre četkice za zube. A ako je ipak zaboraviš, javi se čim se vratiš i ne čekaj da vidiš hoće li zubi sami da se vrate na mesto.

Nekoliko dana bolesti, pa navika nestane
Grip, temperatura, noći kad ti nije ni do čega, a najmanje do folije. To je razumljivo. Problem nastaje posle, kad ozdraviš, a folija ostane u kutiji jer si se odvikao. Navika koja se gradila mesecima nestane za nedelju dana, a zubi ne čekaju da ti se vrati volja.
Polomljena folija u fioci
Folija pukne, ti je skloniš u fioku i obećaš sebi da ćeš svratiti po novu. Prođe mesec, pa dva. Polomljena folija ne drži zube, pa je to isto kao da je uopšte nemaš. O tome nešto više malo niže.

Drugu se ništa nije desilo
A tu je i klasik: drug ili drugarica ne nosi foliju već dugo i ništa mu se nije desilo. Možda zaista nije. Ali njegovi zubi, njegova terapija i njegov početni položaj nisu tvoji. Kod nekoga se pomak vidi brže, kod nekoga sporije, i niko ne može unapred da ti obeća da ćeš ti biti onaj kome se posrećilo.
Ne kažem to da bih nekoga grdila. Odluka je tvoja, a moj posao je da znaš šta biraš. Koliko terapija traje i od čega to zavisi, opisala sam u tekstu o tome zašto neko nosi fiksni aparat godinu i po, a neko pet godina.
Žica se odlepila ili je folija pukla: šta sad?
Svaki retainer može fizički da se ošteti. Žica može da se odlepi sa jednog zuba ili da pukne, folija može da napukne ili da se polomi. Šta god da se desi, pravilo je isto: oštećena retencija ne radi svoj posao. Javiš se i napravimo novu.
Važno je da ne čekaš. Kad se žica odlepi sa zuba, taj zub više ništa ne drži, a polomljena folija ne drži nijedan. Svaki dan bez ispravne retencije je dan u kom zubi mogu da krenu nazad, i što duže čekaš, to nova žica ili folija ima manje toga da sačuva. Termin možeš da zakažeš preko sajta.
Kako da žica i folija potraju
Kod žice je najčešća greška, koliko god to zvučalo čudno, previše opreza. Pacijenti se boje da je ne oštete, pa oko nje ne čiste temeljno. A baš oko žice se najlakše skuplja kamenac. Uz fiksni retainer zato su obavezne dve stvari: temeljno pranje i oko same žice i redovno profesionalno skidanje kamenca. Žica je dovoljno čvrsta za četkicu i interdentalnu četkicu i ne treba je se plašiti. Kako izgleda dobra tehnika, opisala sam u tekstu o pravilnom pranju zuba.
Kod folije je greška suprotna: previše sile. Mnogi je skidaju i stavljaju tako što povuku jednu stranu, pa folija krene ukoso. Folija je namerno tvrda, jer samo tako može da drži zube u pravilnom položaju. Ta tvrdoća znači i da se ne savija, pa od ovakvog skidanja napukne ili pukne. Skidaj je i stavljaj ravnomerno, sa obe strane, onako kako ti pokažem kad je preuzimaš.
Kad se sa folijom pravilno rukuje, ona nema rok trajanja. Većina pacijenata je ipak zameni posle nekoliko godina, i to ne zato što je prestala da radi, nego zato što je promenila boju.
Kad su se zubi već vratili
Dešava se, i nisi jedini. U ordinaciju u Novom Sadu dolaze ljudi kojima su se zubi pomerili posle terapije, nekad ubrzo posle skidanja aparata, nekad posle mnogo godina. Dolaze i oni koji su protezu nosili kod drugog ortodonta.
Šta dalje, zavisi od dve stvari: koliko je vremena prošlo i koliko su se zubi pomerili. Kad je zagrižaj i dalje pravilan, a pomak manji, najčešće predlažem folije za ispravljanje zuba. Udobnije su od fiksnog aparata i obično ih lakše prihvate ljudi koji su bravice već jednom nosili. Kad je pomak veći, rešenje tražimo zajedno, na pregledu.
Posle toga, naravno, opet dolazi retencija. Ovog puta doživotno, i to stvarno.
Koliko košta retencija?
Retencija se plaća zasebno i nije deo cene terapije. Retencione folije koštaju 100 € (12.000 RSD) po vilici, a fiksni retainer 150 € (18.000 RSD) po vilici. Sve cene su na cenovniku.
U poređenju sa onim što je uloženo u terapiju, i u novcu i u dve godine kontrola, to je mali iznos. A baš on čuva sve ostalo.
Osmeh iz ogledala sa dana kad je skinuta proteza je tvoj. Retainer je samo način da takav ostane i kroz dvadeset godina. Ako ti se čini da su se zubi pomerili, ili ti je žica ili folija oštećena, zakaži pregled dok je pomak još mali.
Imaš pitanje vezano za ovu temu?
Zakaži specijalistički pregled ili mi piši, javljam se istog dana.